Punim imenom Space Exploration Technologies, američka je zrakoplovna tvrtka osnovana 2002. godine. Njezina glavna odlika je višegodišnji rad na komercijalizaciji svemirskih letova, tako je postala i prva privatna tvrtka koja je uspješno lansirala i vratila svemirsku letjelicu koja je došla do Međunarodne svemirske postaje (ISS). SpaceX je osnovao poduzetnik Elon Musk u nadi da će učiniti revoluciju u dostupnosti svemirskih letova.
Elon Musk je izjavio da je među njegovim glavnim ciljevima smanjiti troškove svemirskih letova do 10 puta. Do sada je trtka imala velikih uspjeha s raketama koje se mogu ponovno koristiti, što je 2013. godine javno objavljeno. 2015. godine tvrtka je prvi puta uspjela u tom naumu i booster Falcon-a 9 je uspješno sletio na Zemlju. To današnjega dana SpaceX je uspješno vratio 25 boostera, 23 Falcon-a 9 i 2 Falcon-a Heavy. 2017. godine Spacex je osnovao podružnicu The Boring Company i počeo raditi na izgradnji kratkog podzemnog tunela za testiranje na samom pogonu Spacex-a. Projekt je završen u svibnju 2018. godine, a za javnost je otvoren u prosincu iste godine.
Na Međunarodnom astronautičkom kongresu u Adelaideu u Australiji 2017. godine Elon Musk je objavio da planira izraditi velike svemirske brodove koji bi ga mogli odvesti do Crvenog planeta. Koristeći BFR, Musk planira do 2022. godine sletjeti na Mars s barem dva teretna broda bez posade. Ta misija imala bi za cilj izgraditi potrebnu infrastrukturu i pronalaženje izvora vode. Dvije godine kasnije na Mars bi došli i prvi ljudi na četiri dodatna broda. Oni bi započeli rad na osnivanju ljudske kolonije na Marsu.
Stvaranje ljudske kolonije na Marsu nije želja samo Elona Muska. Ujedinjeni Arapski Emirati ciljaju na grad veličine od 600 000 ljudi na Crvenom planetu. Prema njihovim viđenjima to bi bilo moguće 'već' do 2117. godine. Astrobiolog Lewis Dartnell izjavio je da iako bi ljudska posada na Mars mogla stići već u narednih 2 desetljeća, vjerojatno će morati proći od 50 do 100 godina prije nego li se veći broj ljudi preseli na Mars.
Već 2001. godine Elon Musk sanjao je o stvaranju ljudskih kolonija na Marsu kao najvećeg ljudskog dostignuća ikada. Svoje planove pokušao je ostvariti kupovinom jeftinih ruskih raketa. Iz Rusije se vratio praznih ruku, budući da nije pronašao rakete po dovoljno pristupačnim cijenama. Na samom putu kući, Musk se dosjetio da bi mogao osnovati svoju tvrtku za proizvodnju raketa kako bi im smanjio cijenu i pristupačnost. Početkom slijedeće godine tijekom lansiranja Falcon-a 9, Musk je tražio osoblje za budući SpaceX. Kontaktirao je raketnog inženjera "Tom Mueller-a" koji je prihvatio njegov poziv. Samim potezom Mueller-a stvroren je Spacex. Tvrtka je imala izuzetno brz rast. U studenom 2015. imala je oko 160 zaposlenika, da bi do 2010. imala 1100. 2018. godine SpaceX je je brojio profit od 12 milijardi dolara.
Od samih početaka, SpaceX je razvio tri tipa raketnih motora. To su: Kestrel, Merlin i Draco. Od tih troje Kestrel je umirovljen. Tvrtka trenutno razvija još dva tipa motora, SuperDraco i Raptor te je sam SpaceX trenutno najbolji proizvođač raketnih motora na tekuće gorivo. Od tri prvobitnih raketnih motora (Merlin, Draco i Kestrel), Merlin se ističe kao motor koji je razvijen specijalno za Falcon rakete. Motor Kestrel je uglavno korišten za druge stupnjeve raketa Falcon 1. Imena za dva navedena tipa motora potječu od vrsta sjevernoameričkih sokolova (Kestrel i Merlin). Posljednji motor Draco koristi se kao potisnik upravljačkog sustava na Dragon letjelici. Nova vrsta raketnih motora Raptor osmišljena je za potrebe budućeg međuplanetarnog transportnog sustava.
Falcon 9 je raketa od 2 stupnja. Proizvedena je za pouzdan i siguran transport satelita i Dragon letjelice u orbitu. To je prva raketa orbitalne klase koja se može koristiti više puta, odnosno dizajnirana je da se vrati na Zemlju i sigurno sleti. Sam cilj tvrtke je da smanji troškove svemirskih letova mogućnošću ponovnog korištenja rakete i na taj način stvori temelje za život na drugim planetama. Falcon 9 je dizajniran da bude maksimalno pouzdan i siguran. Jednostavna dvostupanjska građa smanjuje broj odvajanja na minimum i sa 9 motora (Merlin) na prvom stupnju može uspješno dovršiti misiju čak i u slučaju kvara na motorima. Raketa je ušla u povijest 2012. godine kada je uspješno dovela letjelicu Dragon za spajanje s Međunarodnom svemirskom postajom.
| Svojstva | |
|---|---|
 |
9 |
 |
162sec |
 |
70m |
 |
2 |
 |
549,054kg |
| Svojstva | |
|---|---|
|
3 Cores, 27 |
|
397sec |
|
70m |
|
2 |
|
1,420,788kg |
Falcon Heavy je najmoćnija operativna raketa na svijetu. Može prevoziti težinu veću od aviona 737 sa putnicima, prtljagom i punim spremnikom. Ukupno može podići duplo više od druge na ljestvici operativnih letjelica, Delte 4 Heavy, za čak trećinu cijene Delte. Njegova prva faza sastoji se od 3 Falcon 9 jezgre sa 27 Merlin motora. Svi motori zajedno pri lansiranju čine potisak kao otprilike osamnaest 747 aviona. Samo je Saturn 5 raketa 1973. donijela više tereta u svemir od Falcon Heavy-a. Letjelica je dizajnirana od samog početka kako bi ponijela ljude u svemir i da bi povratila mogućnost misija na Mjesec i Mars.
Dragon je svemirska letjelica namijenjena dostavljanju tereta i ljudske posade na unaprijed određene destinacije u orbiti. To je trenutno jedina letjelica koja je u mogućnosti vratiti značajne količine tereta nazad na Zemlju. Trenutno se letjelica koristi isključivo za prijenos tereta u svemir, iako je u početku dizajnirana da prevozi ljude. Prvi demonstracijski let pod NASA-inim programom komercijalne posade dogodio se 2. ožujka 2019. godine. Letjelica se uspješno spojila s svemirskom stanicom. Tim činom je letjelica Dragon postala prva američka letjelica koja se je samostalno spojila s Međunarodnom svemirskom postajom. Dragon može prenijeti do 7 putnika u Zemljinu orbitu, natrag na Zemlju ili dalje u svemir.
| Svojstva | |
|---|---|
 |
6,000kg |
 |
3,000kg |
|
8.1m |
 |
9.3m3 |
|
37m3 |
SpaceX-ov program višestrukog korištenja svemirskih letjelica i raketa službeno je objavljen u 2011. godini, a faza projektiranja je dovršena do veljače 2012. Sustav vraća prvu fazu rakete na unaprijed odrećeno mjesto za slijetanje koristeći samao vlastite propulzijske sisteme. SpaceX-ov program aktivnog testiranja ovakvog sistema počeo je u kasnoj 2012. godini sa testiranjem slijetanja pri malim brzinama i na malim visinama. Grasshopper i Falcon 9 bila su eksperimentalna vozila za testiranje vertikalnog slijetanja i uzlijetanja raketa za višestruku upotrebu. Do sada tvrtka ima 98% uspješnosti pri pokušajima takvog slijetanja. SpaceX je osmislio metodu za ponovno korištenje prve faze Falcon 9 rakete pokušavajući provesti vertikalne propulzije na čvrstom terenu. Nakon što je tvrtka utrdila da je meko slijetanje moguće ostvariti na oceanu (Tihom ili Atlantiku) od tada se slijetanje pokušava fokusirati na čvrste podloge. SpaceX je unajmio i prenamijenio nekoliko barži kako bi se koristile na moru kao točke za slijetanje prve faze rakete. Prvi uspješni pokušaj slijetanja prve faze rakete na Zemlju, tvrtka je ostvarila u prosincu 2015. godine.
U kolovozu 2008. SpaceX je prihvatio 20 milijuna investicije iz Fonda za osnivače. Početkom 2012. otprilike dvije trećine tvrtke je bilo u vlasništvu osnivača, a njegovih 70 milijuna dionica je procijenjeno na vrijednost od 875 milijuna dolara. To je dizalo vrijednost SpaceX-a na 1.3 milijarde u veljači 2012. godine. Nakon leta COTS 2+ u svibnju 2012., tvrtci se vrijednost digla na 2.4 milijarde dolara. U siječnju 2015., SpaceX je prikupio milijardu dolara od Googlea i Fidelityja, u zamjenu za 8,333% tvrtke. Time je SpaceX-u vrijednost skočila na 12 milijardi dolara. Od svibnja 2012. tvrtka je radila na godišnjem financiranju od milijarde dolara u prvih deset godina poslovanja. Od toga privatni kapital osigurava oko 200 milijuna dolara, Musk ulaže 100 milijuna kao i 100 milijuna od ostalih ulagača.
Sjedište tvrtke SpaceX nalazi se u Hawthorneu u Kaliforniji. Tamo se također nalazi i primarna tvornica. Tvrtka također posjeduje poligon za testiranje u Teksasu kao i tri lokacije za lansiranje i još jednu u izgradnji. SpaceX upravlja i regionalnim uredima u Redmondu, Texasu, Virginii i Washingtonu. Sjedište SpaceX-a u Hawthorneu velika je trokatna zgrada, orginalno izgrađena od strane Neortrop Corporation za proizvodnju Boeing 747 aviona. U primarnoj se zgradi nalaze glavni uredi, kontrola misija i od 2018. proizvodnja svih vozila.
Kompleks za lansiranje Cape Canaveral 40 (SLC-40) koristi se za lansiranje Falcon 9 raketa u nisku orbitu i geostacionarnu orbitu. SLC-40 nije u mogućnosti lansirati Falcon Heavy rakete. Kao dio SpaceX-ovog programa za ponovnu upotrebu, nekadašnji Launch Complex 13, kaji je sada preimenovan u Landing Zone 1, koristi se za slijetanje prve faze rakete Falcon 9.
Kompleks za lansiranje Vandenberg (SLC-4E) koristi se za lansiranje tereta u polarne orbite. Vandenberg kompleks pogodan je za lansiranje i Falcon 9 i Falcon Heavy raketa, no nije u mogućnosti lansirati rakete u orbite niskog nagiba. Susjedni SLC-4W pretvoren je u zonu slijetanja 4, gdje je SpaceX uspješno prizemljio jedan pojačivač s prve faze rakete Falcon 9, u listopadu 2018. godine.
14. travnja 2014. SpaceX je potpisao 20-godišnji zakup za Launch Pad 39A. Podloga je naknadno podešena za Falcon 9 i Heavy. Iz Kennedy Space Center-a lansirano je 13 Falcon-a 9 i 1 Falcon Heavy, 6. veljače 2018. godine. Sa Launch Pad 39A SpaceX planira lansirati prvu misiju s posadom u 2019. godini.
U kolovozu 2014., SpaceX je objavio da će u Brownsvilleu u Teksasu izgraditi komercijalni lansirni objekt. Savezna uprava za zrakoplovstvo je objavila nacrt za predloženi objekt i ustvrdila da lansiranja u Brownsvillu neće imati nikakav utjecaj na okolni okoliš. U srpnju 2014. izdana je dozvola za izgradnju.